Povodom Međunarodnog dana pismenosti (8. rujna), u Info-centru za mlade održana je Javna rasprava "Koliko i što čitamo?".

Na raspravi je bilo 28 mladih sudionika, te četiri predavača uvodničara:

- Dubravka Pađen Farkaš, ravnateljica Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek

- Ljiljana Krpeljević, voditeljica razvojne matične službe Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek

- Danijel Đurović, pisac, glumac i autor žurnalističkog reality showa na OSTV

- Saša Drinić, novinar i urednik dvaju emisija na Radio Plusu i OSTV

Prisutni su, svojim aktivnim sudjelovanjem, doprinijeli donošenju slijedećih zaključaka:
- mladi čitaju!
- Većina prisutnih mladih su članovi (korisnici) Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek
- u prošloj godini mladi su pročitali više od 11 000 knjiga
- nema knjiga koje su namijenjene (pisane) za muškarce niti onih koje su isključivo za žene, knjiga može biti samo više dobra ili loša i to je isključivo subjektivni dojam o knjizi
- lektire se "moraju" čitati, upravo je to razlog što mladi ne čitaju lektire
- popis lektira bi se trebao izmijeniti, potrebno je mladima dati više slobodnog izbora
- također, potrebno je promijeniti i modernizirati način obrade lektira
- kako mladi navode, današnji način obrade i ocjenjivanje lektira su granice koje "moraju" zadovoljiti i dobiti što bolju ocijenu, što im ne ostavlja mogućnost subjektivnog ocjenjivanja pročitane knjige, zbog čega čitaju s manje užitka
- mladi ističu potrebu za diskutiranjem o pročitanim knjigama, no nije uvijek moguće provesti diskusiju u razredu
- pojedini naslovi iz popisa lektira nisu primjereni dobi u kojoj ju djeca i mladi trebaju pročitati
- mladima je bitna mogućnosti izbora - sviđa li im se ili ne sviđa određena knjiga
- ako se mladima trenutačno ne svidi neka knjiga iz popisa lektira, ne isključuju mogućnost da će istu knjigu pročitati nekad tijekom života, kao ni mogućnost da će im se upravo ta knjiga tada svidjeti
- kako bi znali što nam se sviđa ili ne sviđa, moramo doći u doticaj i s jednim i s drugim
- ljudi često pribjegavaju "lakoj" literaturi, kako bi se malo odmaknuli od svakodnevnih životnih briga i problema
- zbog svakodnevnih školskih obaveza, kao i obaveza vezanih za Državnu maturu, mladi često nemaju dovoljno vremena za čitanje knjiga povlastitom izboru
- različiti mediji mladima trebaju služiti prvenstveno za informiranje
- mediji bi trebali biti samokritičniji u svom radu

Ovim putem se zahvaljujemo svim sudionicima i predavačima, kao i medijima koji su ovo događanje najavili i popratili.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana pismenosti, 8. rujna, PRONI Centar za socijalno podučavanje, u sklopu projekta „Regionalni informativni centar za mlade Osijek“ organizira Javnu raspravu pod nazivom „Koliko i što čitamo?“. Ovo događanje, će se održati u četvrtak, 8. rujna 2011. u 11 sati, u prostoru Info-centra za mlade Osijek, Ribarska 1.

Cilj same rasprave je promicanje kulture čitanja među mladima. Svjedoci smo da današnja generacija mladih živi znatno drukčijim životom od generacija mladih prije dvadesetak i više godina. Mladi sve više upotrebljavaju mnoge suvremene medije, a sve manje vremena posvećuju čitanju knjiga. Javnom raspravom želimo mladima poručiti zašto je važno i korisno čitati, a široj javnosti dati informacije i sliku toga koliko mladi čitaju i što ih to zanima.

Kao uvodnike ove javne rasprave ugostit ćemo profesora Hrvatskog jezika i književnosti, predstavnika Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek i predstavnika lokalnih medija.

Profesor hrvatskog jezika i književnosti više će nam reći o tome koliko je škola važan faktor u razvijanju čitalačkih navika kod djece i mladih. Koliko se radi na približavanju knjige djeci i mladima? Koliko učenici shvaćaju pisca, djelo, likove i događaje? Kako komuniciraju o pročitanim knjigama? Trebaju li im se lektirom nametati određene knjige, ili im ponuditi sadržaje koji njih zanimaju?
„Čitaju li mladi i čitaju li dovoljno?“ pitanje je koje se vrlo često čuje u našoj javnosti, o čemu će više reći predstavnik Gradske i sveučilišne knjižnice u Osijeku. Je li istina da su mladi knjigu odlučili zamijeniti filmovima, serijama, raznoraznim reality showovima? Gdje odlazi sva ta pisana umjetnost, ako ne dolazi do srca i uma mladih čitatelja? Jesu li najomiljeniji autori mladih generacija upravo oni koji su medijski najzastupljeniji, a glavni poticaj za čitanje neke knjige reklama?
Vještinu čitanja može se shvatiti kao pomagalo za bogaćenje jezičnoga izraza i vježbe pamćenja, poboljšanje pismene i usmene komunikacije, a time i osobnoga uspjeha u školi, na fakultetu, radnome mjestu i društvu uopće. Predstavnik medija će iz svog iskustva u radu s mladima reći kojim jezikom mladi danas komuniciraju, koje su njihove informacijske i komunikacijske vještine. Koliko mediji mogu djelovati kao faktor socijalizacije, i mladima nuditi informativnije i edukativnije sadržaje od života javnih osoba i zabave?

Vidimo se!

Prikaz 5 od 10 komentara