Pokušajmo razumjeti jedni druge!

Jutro je. Čovjek u sportskoj odjeći joggira po planinskim stazama.Trči, penje se, napokon malo zastaje. Sav zadihan, nasloni se na vozilo parkirano u blizini. Približava mu se drugi čovjek, misleći da je ovaj zadihan od napora što pokušava odgurati automobil, upre zajedno s njim, uvjeren da mu pomaže, a zapravo ne zna da namjera prvog čovjeka nije bila odgurati auto, već samo malo se odmoriti. Odgura automobil na opće čuđenje našeg joggera s početka priče.

To je jedan video zapis kojeg sam nedavno pogledala na temu nesporazuma među ljudima. Svakim danom se događaju u najmanju ruku čudne stvari samo zbog nesporazuma. Koliko smo svi puta doživjeli da nekom nešto kažemo, taj netko to shvati na svoj način, a trećoj osobi prenese svoju (izmjenjenu) verziju. Koliko je takvih verzija prošlo po svijetu, koliko je dogovora propalo, koliko se poruka poslalo dok se napokon nisu svi sporazumjeli! No, nesporazumi se uvijek mogu nekako objasniti, izgladiti, i na kraju sve dođe na svoje, ali ono u čemu smatram da je veći problem u društvu nisu sami nesporazumi, već nerazumijevanje.


Svi se mi svakog dana susrećemo s određenim problemima. Često i sama drugima kažem "Ma daj, zašto se živciraš zbog gluposti, to je najmanji problem?!". Možda meni, ali u tom trenutku kada netko ima taj "najmanji problem", on je toj osobi onda najveći problem na svijetu, makar to bila i sitnica koja će za nekoliko dana biti nevažna i zaboravljena.

Ljudi bi se trebali više truditi da razumiju jednu druge. Razgovarajući sa mnogima, čovjek shvati da smo svi različiti i svatko je poseban na svoj način, i u dobrom i u lošem smislu. Svi mi imamo neke svoje mušice, zbog nečega smo nekom drugome čudni. Na kraju krajeva, kad bismo svi bili isti, brzo bi postalo dosadno. Zato smatram da se ne treba ni truditi biti poput nekog drugoga, pokušati se prilagoditi tako da ne odskačete od većine, nego mislim da je potrebnije razumjevanje za sebe i druge. Ako netko ima drugačije navike, lakše je odmah odbaciti tu osobu i osuditi ju nego sjesti pet minuta i razmisliti o cijeloj situaciji, pokušati razumjeti druge. Ne treba postati kao oni, već samo promotriti situaciju iz više (najmanje dva) gledišta i samo pokušati shvatiti i razumjeti nešto što je drugačije od samoga sebe. Ne moramo čak ni prihvatiti i odobravati ponašanje te osobe, ali ono što možemo je potruditi se shvatiti kako joj/mu je. Svatko od nas ima svoje sretne i hiperaktivne dane, isto kao što je svatko ovremeno tužan, ljut ili razočaran. Najtužnije od svega je što se onda osjećamo tako samima i nemamo to s kime podijeliti. A zapravo je toliko ljudi na svijetu koji se osjećaju isto ili slično, samo sve drže za sebe zbog straha od nerazumijevanja drugih. A za to razumijevanje najvažnije je slušati druge. Čak i ako nemaš ponuditi neki umotvorni odgovor ili rješenje, svakom je lakše kad ga netko barem sasluša.


Lakše je nekog tko je drugačiji odmah osuditi, popljuvati i reći mu hrpu ružnih stvari. No nije li lijepše pokušati shvatiti i razmišljanja koja nisu ista kao naša, podijeliti iskustva i primjećivati druge? Ne osjećamo li se svi loše kad primimo neki negativan komentar, ružnu riječ ili samo prijek pogled? Kada mi to činimo drugima, zaboravljamo kako smo se sami osjećali u takvoj situaciji. Znate li da i dečko s naočalama ima osjećaje, isto kao i djevojka koja je odbačena od društva? Možemo li i njih razumjeti? Možda i nesvjesno nešto radimo, ali i sitnice mogu povrijediti druge ljude.

Sve u svemu, kad bismo se više trudili razumjeti jedni druge, svijet bi bio lijepše mjesto. I zato, drugi put kad vam netko bude govorio o tome što osjeća kad gleda filmove koje vi ne gledate, kako mu izgleda određena osoba ili situacija ili kakvo je razmišljanje te osobe o nekoj temi, nemojte sve ismijati i izvrći ruglu. Pokušajte shvatiti kako ta osoba razmišlja, pronađite zajednički jezik, usporedite svoja iskustva s njezinima/njegovima i vidjet ćete koliko je zabavnije razgovarati i družiti se shvaćajući o čemu netko govori. Sretno! :)

Izvor: www.teen385.com

Prikaz 2 od 2 komentara