Info-centar za mlade, Osijek

KUBISTIČKO-FUTURISTIČKI PORTRET ŽENE

teško je, teže, najteže je,

(premda nije i nemoguće),

u bezbojnim

prazninama

brojnih,

malih vela

lica fatamorgana,

upoznati, spoznati i samo-realizirati

pravo

pravednosti,

punine vlastite neponovljivosti

i

individualno relativne ukupnosti

vječne kratkoće vremena.

„MOSKVA SUZAMA NE VJERUJE…“

neumorno umaran,

dosadom dosadno-dosadne dosade,

alijenacijom,

(često, češće, najčešće opuštan dobrom, boljom, najboljom),

masturbacijom

i

jučerašnje,

jednim te istim,

stotinama tisuća

staro-kloniranih,

poput jajeta jajetu

sličnih rutina

godina dana,

ja želim danas

(OZON MIRIŠE NA REVOLUCIJU),

živjeti ovaj jedan jedini j… život smrti,

(jesam li, uopće, ikada, stvarno, živio?!),

punim plućima srca svoje duše,

sada,

(to je, valjda, to),

u promjenama mijene

i

uvijek novoga,

crveno-crnog,

anarhističkoga sutra,

s jutra,

(dolaze „ječmeni ljudi“)

i

ravnoteža frigana,

bez

opresije represije,

depresije,

društvenih konvencija,

predrasuda

i

tabua,

strpljivoga čekanja

i

(do kada?!),

lažnih nada,

(nisam li, već, više nego dovoljno, sputan tijelom osobe s invaliditetom?!),

neprepoznatljivo-prepoznatljivi,

vidljivo-nevidljivi,

otkriveno-pokriveni,

skriveni,

nepotpisano-potpisani,

(„ Mali Buddha“),

poznatoga anonimca,

ja želim biti

neobično-običan,

(Bagoas),

zadovoljavano zadovoljan,

sretan,

jedan s jednom,

bar

na jedan tren svih trenutaka najmanjega trenutka trena

nirvane,

( zna li itko koliko trenutak, zapravo, traje?!)

i

prirodno „obučen“,

gol,

(kao),

krasni k...c u p…..oj krasnoj p…i krasne p…e,

(neponovljivo pamtljiv je biserni osmijeh blatom oslikane Moskovljanke Lole),

čuče, huče i buče,

(ludo-luda zvonjava kućnoga zvona),

kišno-sunčane sjene sjena naoblake,

u meni,

(Rasputin)

i

zaglušno-tiha jeka

pokretljive statičnosti

uspavano-budnoga,

začahurenoga,

pravog, zdravoga, - alter ega,

pitome divljine ritmova moždano-srčanih

i

emocionalno-racionalnih bubnjeva

- osluškivanjem istinoljubivosti čijih zvukova -

umjetno orijentirani,

neodlučni

i

prirodno dezorijentirani

mirotvorno-kompromisni ratnik,

napokon,

odluči postati

i

ponovno ostati

prirodno orijentirani,

odlučni

i

beskompromisni ratnik,

(„Donskoga vira“),

cheovsko-chicovskog

rata za nezavisnost

osobnosti,

(„Slijepe pravde“),

pritajeno osviještenog,

otvorenoga,

historijsko-materijalističkoga

kundalini seksepila,

(žena se,

istovremeno,

može

„igrati“

s petoricom muškaraca

i

muškarac

može

s pet žena,

može

i

sa šest,

vražićak jedan!),

-   Z   R   Ć   E   -

„D   A   V   A   J,      D   A   V   A   J!“,

„V   O   D   K   A!“,

„F   A   B   R   I   K“,

crno-bijelo-sivo obojenih

svjetova podsvjesnih svjesnosti,

(crvenih kmera),

svjetlosti tame

vještičjih vila,

(„Conana - barbara“)

i

draga,

draža,

najdraža,

slobodna-zarobljeno-slobodna,

(klišeiziranim matricama),

profinjeno-gruba, tankoćutna heroina,

slučajno-neslučajna

suputnica-supatnica

- prijateljica -

za „zlatnoga sata“,

sun-gazinga

ugorova romba,

(Hira Ratana Maneka),

jave naših snova,

sve do tada,

(„Dana groma“),

nitko nije znao tko sam ja,

(„Da Vincijev kod“),

na obalama rijeke beskrajnih pjesama

(„Šarenoga svirača“),

PLAVA CRNKA - BRINET CRVENA,

ja nisam plave krvi.

moja je krv - crvena…

ČOVJEK JE NOĆNA MORA ČOVJEČANSTVA…

(upitnikov uskličnik

„umjetnika vampira“),

ne, ne želim, ne mogu

tako,

svakako,

ne, ne želim, ne mogu

tako,

svakako,

onako,

s nogu,

više plesati kako sviraju

tisuće tisuća zabrana

i

vražji vragovi vragova,

tisuće tisuća moranja

i

božji bogovi bogova,

na kraju kraja krajeva,

ne, nema proroka u svome zavičaju?!,

- blizina daljine, često, je veća od daljine blizine -

- a samo jedna, neponovljiva i nezamjenjiva Sloboda -

- blizina daljine, često, je veća od daljine blizine -

jer, da,

mojim

venama

umorno-mladoga tijela

još uvijek,

neumorno,

struji svježe-stari duh

- buntovnika s razlogom -

dok

- nepokolebljivo -

progovaram

glasom

plemenito mirotvornoga,

gordo divljeg ratnika

- vuko-psa -

i

zova

produhovljeno-tantrističke

čovječnosti

umnih i osjećajnih,

ludo-mudrih

šamana,

mojih predaka,

kozaka:

ja

sam,

želio, želim i željet ću

izabrati

tebe

- sam -

takvu

zato

sada

ovdje ili ondje,

iz daljine ili iz blizine

radije

iz daljine nego iz blizine,

ondje nego ovdje

ružno-lijepa, lijepo-lijepa, lijepo-ružna

- kubističko-futuristička ženo -

ti

i

ja,

draga, svoja, princezo, Amazonko

prošlo-sadašnje budućnosti,

samo smo dvoje

i

nitko

i

niša

tiše…

možda

troje

ili

više…

jer, da,

hladnome sivilu

crno-bijelog svijeta

topline?! naših srdaca i duša

- smisao nade?! -

ponovno i samo ponovno,

bude upravo nadrealizmom obojena

snoviđenja stvarnosti prodora u slobodu…

Ivan Ivanovich Vasilievsky –
Crveni Kozak