Ovako, novo-manifestno, progovara „Zrnce Prašine Svjetlosti“: Ja sam buddho-kršćanski Hodočasnik na Putu u Duhovni Komunizam. Napokon postajem i ostajem Buntovnik s Razlogom. Osjećam se kao i da jesam i da nisam sam u predvečerje blagdana i Nove 2010. godine: kome će sve od nas i naših sugrađana, kako i koliko, dani, tjedni, mjeseci, ( i godine?!) - što dolaze - uistinu biti sretni i novi, blagi, a kako i koliko, samo još jedan recesijsko-depresivni, nesretni i stari, teški deja vu - ili još i nešto puno, puno gore od (pomalo?!) sudbinsko-fatalističkih poruka u stilu „Balada Petrice Kerempuha“, posebice onoga, j......, poslušničko-sluganskoga jala i croato-ziheraške šutnje ili, pak, začudne tvrdnje čiste inertnosti: „Nigdar ni bilo da nekak ni bilo i nigdar ne bu da nekak ne bu.“… Ja sam buddho-kršćanski Hodočasnik na Putu u Duhovni Komunizam. Napokon postajem i ostajem Buntovnik s Razlogom. Osjećam se kao i da jesam i da nisam sam u predvečerje blagdana i Nove 2010. godine: guše natruhe tajni, neistine i licemjerstva posjedovno-umrežene i institucionalno-kapitalizirane, korporativno-komercijalizirane zapadnjačke religioznosti, pukoga samodostatnog i samozadovoljnoga „pranja“ (savjesti?!), kojoj je, bit bitka, pa tako i duhovnosti općenito, već poodavno postala preteškom i suvišnom, nekako ispraznom, skoro besmislenom. „Mora li sutra biti jednako nepravedno kao i danas?“… Naravno da ne mora, dapače ne smije i neće. Jer, u suprotnome, uskoro nas neće ni biti. Umjesto pasivno-dobroga? Isusa - Pastira (zar smo, zbilja, stado?!), prilagodljivoga, plagirano-raskošnog Gospodina - koji je, riječima, isti jučer i sutra, Čuvar-Održavatelj statusa quo, odnosno mirenja i prihvaćanja regionalno-globalne situacije kronično dekadentne samo-destrukcije trendovskih, prevladavajućih sustava, treba nam kritična masa svijesti o nužnosti promjena, treba nam dinamično-dobri!, Autentično-drevna Riba, Siddhartha-Yehshua ben Yosef, Ha Mashiakh - skromni Vodenjak, Suvremenik New Agea - koji je, djelima, danas i sada, suosjećajni, vjerodostojni, Supatnik, Drug, Revolucionar, čovječniji i smrtan - svakodnevan i normalan - bez obveze života u celibatu (Miryai, Judas ben Yehshua?!) - jednostavno - običniji i bliži… Ja sam buddho-kršćanski Hodočasnik na Putu u Duhovni Komunizam. Napokon postajem i ostajem Buntovnik s Razlogom. Osjećam se kao i da jesam i da nisam sam u predvečerje blagdana i Nove 2010. godine: najtoplije se nadam da su, u godini što je na izmaku, upečatljivoga, plodonosnog traga, na javno mnijenje Republike Hrvatske i šire, ostavila otvoreno i slobodno iznesena, itekako opravdana, zahtijevanja radnika, seljaka i studenata, primjenom metoda građanskoga neposluha, odnosno Mahatminoga primjera otpora nenasiljem. Mirisi snježne vijavice i hladnoća kristalno vedroga jutra neodoljivo me podsjećaju na A. D. 1573… Doista, moguće je da nam bude upravo onako kako odlučimo i učinimo. Samo treba nadahnuto, nepokolebljivo, hrabro, ponosno i ustrajno djelovati - naravno - u pravome smjeru… Ja sam buddho-kršćanski Hodočasnik na Putu u Duhovni Komunizam. Napokon postajem i ostajem Buntovnik s Razlogom. Osjećam se kao i da jesam i da nisam sam u predvečerje blagdana i Nove 2010. godine: spoznaja dijalektički neupitne aktualnosti historijskoga materijalizma - u determiniranome trenu - trenutka svih trenutaka - obnavljajućega trajanja Vječnosti. Lijepo je, ugodno, dok drug Fidel predaje… A i drug Raul… I da, vidim nasmiješene Chea i Chica - i blizu - i u daljini… Ja sam buddho-kršćanski Hodočasnik na Putu u Duhovni Komunizam. Napokon postajem i ostajem Buntovnik s Razlogom. Osjećam se kao i da jesam i da nisam sam u predvečerje blagdana i Nove 2010. godine: klase koje su tijekom dosadašnjih etapa povijesnoga razvoja pojedinih društveno-ekonomskih formacija - osim, možda, pojedinih žena i muškaraca u prvobitnim zajednicama -bivale i jesu ništa drugo nego žrtve kompetitivno-alijenacijskoga nesklada, prouzročenoga opresijom političkih elita - dugoročno nad Majkom Zemljom, a relativno kratkoročno nad samim sobom i drugim čovjekom - sustavnom marginalizacijom od strane vladajućih oligarhija i tajkuna, kasta i klasa što je, na žalost, prečesto sezala i seže sve do ignorancije i bahatosti, etiketirajući, na taj način, potlačene klase stigmom prezrenosti, a sve kroz prizmu tzv. (bezvrijednoga?!) društvenog taloga, u nezaustavljivome, kako duhovnom, tako i društveno-ekonomskome, te umjetničko-tehnološkom napretku, kao preduvjetu opstanka i egzistencije sui generis, postupno, ali kontinuirano mogu i moraju - to prestajati i prestati biti - prakticiranjem različitih oblika neposredne demokracije, a u duhu promoviranja prirodnih, novo-manifestnih, internacionalnih ideja i univerzalnih vrednota društvenoga vlasništva, odnosno prestanka potrebe za postojanjem države posredstvom samoupravnoga socijalizma... Ja sam buddho-kršćanski Hodočasnik na Putu u Duhovni Komunizam. Napokon postajem i ostajem Buntovnik s Razlogom. Osjećam se kao i da jesam i da nisam sam u predvečerje blagdana i Nove 2010. godine: moguće je činiti i učiniti velike stvari i, naizgled, malim djelima, npr. osoba s invaliditetom, kao i pripadnika ostalih tzv. manjinskih društvenih skupina. „Znam da si me došao ubiti. Hajde, pucaj. Ubit ćeš samo jednog čovjeka.“…
Jer,„smrt je oslobođenje.“... Punina Topline Prosvjetljenja…
Želite li najaviti događaj na našoj stranici, obavijest proslijedite na
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Vaši tekstovi 
gore
razmak
razmak
razmak
razmak
razmak
razmak
iSDvenhTwrZZrsANkl
Autor:: aapzyhyvp () Objavljeno: 02-06-2011 09:38