Info-centar za mlade, Osijek

Koja prava imaju bolesnici i koja je uloga društva u skrbi za oboljele? „Malo dobrote čovjeka prema čovjeku više vrijedi nego silna ljubav prema čovječanstvu.“ Dellen

Svjetski dan bolesnika utemeljio je Papa Ivan Pavao II. 13. svibnja 1992. godine.
Ovaj dan utemeljen je kako bi se cjelokupno društvo senzibiliziralo za potrebe bolesnika. Uže i šire društvene zajednice potrebno je što više senzibilizirati za zajedništvo, empatiju i pomoć onima koji su bolesni i nemoćni.

Obilježavanje ovog dana prilika je i za poticaj za ulaganje napora u poboljšanje zdravstvene skrbi, kao i podsjećanja na prava koje svatko od nas ima kad je u ulozi bolesnika.

U primjeni medicinskih dostignuća u praksi postoji mogućnost zloupotrebe informacija, kao i opasnost od kršenja etičkih normi i osobnih prava.
Pravna regulativa u Hrvatskoj vezana za prava bolesnika uređena je zakonima, kodeksima, konvencijama i deklaracijama.

Ovi pravni dokumenti odnose se na opće odredbe o zaštiti prava pacijenta: poštivanje dostojanstva ljudskih bića, pravo na privatnost, pravo na povjerljivost, pravo na informaciju, pravo na suodlučivanje i pravo na pritužbu.

Koji su temeljni zakonski akti u Hrvatskoj koji se odnose na prava bolesnika?

Neki od osnovnih zakonskih dokumenta koji se odnose na prava bolesnika u Hrvatskoj su:
•Zakon o zaštiti prava pacijenta (NN br.169/2004.)
•Zakon o liječništvu (NN br.121/2003.)
•Zakon o zdravstvenoj zaštiti (NN br.150/2008.)
•Kodeks medicinske etike i deontologije (NN br. 55/2008.)
•Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, Međunarodni ugovori br.10/2005,
•Konvencija o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine (Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti ljudskih prava 13. 01. 2003.)
•Dodatni protokol uz Konvenciju o ljudskim pravima i biomedicini, o transplantaciji organa i tkiva ljudskog porijekla, Narodne novine Međ. ugovori, br.13/03
•Deklaracija o bioetici i ljudskim pravima, UNESCO
•Deklaracija o promicanju prava pacijenata u Europi, SZO, 1994.

Koja su osnovna prava pacijenta?

Pri svim postupcima vezanim za pacijenta vezuju se sljedeća osnovna prava:
•pravo na suodlučivanje i pravo na obaviještenost
•pravo na prihvaćanje, odnosno odbijanje medicinkih postupaka ili zahvata
•pravo na povjerljivost
•pravo na privatnost
•pravo na pristup medicinskoj dokumentaciji
•pravo na zaštitu pri sudjelovanju u kliničkim ispitivanjima
•pravo na pritužbu

Pravo na suodlučivanje i pravo na obaviještenost podrazumijeva informiranje pacijenta o mogućnostima medicinskog zahvata (dijagnostičkim, terapijskim), kao i o mogućem ishodu. Pacijent mora biti upoznat sa svim prednostima ponuđenih mogućnosti, kao i svim rizicima pretraga i zahvata te mogućim poteškoćama ako pacijent od predloženih pregleda i zahvata odustane. Uz upoznavanje o tijeku liječenja i preporuke o načinu života primjerenom za njegovo zdravstveno stanje, dužnost je zdravstvenog djelatnika upoznati pacijenta i s njegovim pravima iz zdravstvenog osiguranja. Na dobivanje navedenih informacija pravo ima svaki pacijent, na njemu razumljiv način, obzirom na dob, obrazovanje, invaliditet ili mentalne sposobnosti.

Pravo na prihvaćanje, odnosno odbijanje medicinkih postupaka ili zahvata odnosi se na pravo prema kojem pacijent može odbiti bilo kakvu intervenciju ili terapijski postupak, osim ako bi nepoduzimanje takvog zahvata bilo opasno po život ili izazvalo trajna oštećenja zdravlja. Svoj pristanak, kao znak prihvaćanja preporučenog medicinskog postupka, pacijent daje potpisivanjem tzv. obrasca suglasnosti. Za osobe koje nisu sposobne dati svojevoljni pristanak potpisivanjem izjave (maloljetna osoba, osoba bez svijesti, osoba s težom duševnom smetnjom te poslovno nesposobna osoba), obrazac suglasnosti potpisuje zakonski zastupnik ili skrbnik. Iznimno, ako je riječ o neodgodivom medicinskom zahvatu, kada bi njegovo nepoduzimanje ili odgađanje ugrozilo život pacijenta ili prouzročilo trajna i teža oštećenja zdravlja, zahvat i medicinski postupci mogu se poduzimati i bez potpisanog pristanka, ali samo dok ta opasnost traje. Kada je pacijentu ugrožen život ili mu prijeti trajno teže oštećenje zdravlja te ako je priroda bolesti takva da pacijent može ugroziti život ili zdravlje drugih ljudi, za poduzimanje neodgodivih medicinskih postupaka pacijentu se pravo odlučivanja privremeno može ograničiti, odnosno oduzeti.

Pravo na povjerljivost podrazumijeva čuvanje podataka o zdravstvenom stanju pacijenta kao profesionalnu tajnu. Podaci se mogu davati samo onim osobama koje je pacijent za to ovlastio. Također, ti se podaci ne smiju davati osobama za koje je pacijent to zabranio. Pod povjerljivim podacima podrazumijeva se ne samo dijagnoza i zdravstveno stanje, već i boravak u zdravstvenoj ustanovi.

Pravo na privatnost odnosi se na poštivanje privatnosti pacijenta. Pri liječenju, a naročito prilikom pružanja osobne njege pacijent ima pravo na uvjete koji osiguravaju privatnost.

Pravo na pristup medicinskoj dokumentaciji podrazumijeva pravo pacijenta na pristup cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji koja se odnosi na dijagnostiku i liječenje.

Pravo na zaštitu pri sudjelovanju u kliničkim ispitivanjima podrazumijeva izričiti pristanak pacijenta za uključivanje u istraživanje. Isto se odnosi i na medicinsku nastavu.
Pristanak mora biti pisan i datiran. Pacijent mora potpisati suglasnost za sudjelovanje u određenom znanstvenom istraživanju ili medicinskoj nastavi na temelju preciznih i na razumljiv način dokumentiranih obavijesti o prirodi, važnosti, posljedicama i rizicima ispitivanja. Za poslovno nesposobnog ili maloljetnog pacijenta pristanak daje njegov zakonski zastupnik ili skrbnik.

Pravo na pritužbu podrazumijeva pravo pacijenta na žalbu, ukoliko je uočio nepravilnosti u pružanju zdravstvene zaštite. Također, pacijent se zbog povrede svojih prava može obratiti zdravstvenoj inspekciji koja je ovlaštena poduzimati razne mjere pa čak podnositi i prekršajne i kaznene prijave.

Zašto je važna uloga društvenih zajednica i pojedinca u skrbi za bolesne?

Čak niti najuređenije društvo s najboljom zdravstvenom skrbi i pravnom regulativom ne može nadomjestiti ulogu društvenih zajednica: užih (obitelj) i širih (vjerske organizacije, radne organizacije, lokalne zajednice itd.), kao i ulogu svakog od nas kao pojedinca u skrbi za bolesne. Brojna istraživanja pokazuju da je društvena povezanost jedan od najvažnijih čimbenika dugovječnosti, ali i lakšeg integriranja oboljelih, kao i lakšeg i dostojanstvenijeg života s bolešću. Potrebno je pozitivnim mjerama razvijati i poticati sve vrste volonterskog rada i ulogu zajednice u skrbi za bolesne.
Nužno je osnažiti društveno povezivanje, empatiju i zajedništvo. Osjećaj sigurnosti i podrške iznimno je važan oboljelim osobama. Ljudska toplina, lijepa riječ i pomoć u svakodnevnici nezamjenjivi su. Razvojem sustava, znanosti i tehnologije postižu se odlični rezultati, ali bez „ljudskog faktora“ ne može se postići kvalitetna skrb za bolesne i nemoćne.

„Dobrobiti za ljudsko biće imaju prednosti nad interesom društva ili znanosti.“ - temeljni postulat zakona i deklaracija o pravima bolesnika.

Ana Puljak, dr. med.

Izvori: www.stampar.hr