Jedan od načina na koji Europska Unija preuzima odgovornost za očuvanje okoliša jest provođenje mjera u skladu s Ciljevima održivog razvoja (Sustainable Development Goals ili SDG), koje je osmislio UN u svrhu stvaranja sigurnijeg, održivog i ravnopravnog svijeta. Ovo uključuje i Cilj broj 12, koji se odnosi na razumnu potrošnju i proizvodnju te Cilj broj 13, fokusiran na aktivnu prevenciju i nošenje s klimatskim promjenama, koji stupaju na snagu potpisivanjem Pariškog sporazuma 2015e.
Nadalje, zemlje članice samostalno razvijaju politike i inicijative kako bi poboljšale uvjete života svojih građana.
Očuvanje okoliša dugoročan je cilj. Zbog toga sedmi Europski program djelovanja za okoliš (European Environment Action Program ili EAP) postavlja tri cilja potrebna za postizanje vizije za 2050. godinu, to jest “dobrog života koji poštuje granice našeg planeta”:
- Zaštita, očuvanje i poboljšanje prirodnog kapitala Europske Unije
- Europska Unija kao zelena i kompetitivna ekonomija s niskim udjelom ugljika i efikasnim resursima
- Zaštita građana Europske Unije od ekoloških kriza i rizika njihovom zdravlju i dobrobiti.
Nadalje, program utvrđuje i takozvanih 5R – hijerarhiju odnošenja prema otpadu koja će diktirati prioritete u zakonodavstvu i politikama prevencije prekomjernog otpada, kao i politikama rukovanja otpadom.
Prema sistemu 5R, prije recikliranja kad god je moguće treba poduzeti četiri koraka: Odbiti (Refuse) trošiti, Smanjiti (Reduce) potrošnju predmeta koji se ne mogu reciklirati, Ponovno koristiti (Reuse), Prenamijeniti (Repurpose), a tek zatim Reciklirati.
Uloga građana
Europska Unija kao institucija igra značajnu ulogu u očuvanju okoliša no ne smijemo zaboraviti njene građane. Naš doprinos ključan je za spašavanje planeta, posebno po pitanju smanjenja plastike koju svakodnevno koristimo. U tu svrhu, možemo slijediti sljedeće SAVJETE:
1. Korištenje papirnatih vrećica u trgovinama (ako ih nude) ili nošenje vlastite platnene torbe.
2. Zamjena plastične i aluminijske folije voštanim platnom koje je bolje za okoliš (može se koristiti i za čuvanje suđa i zamatanje hrane).
3. Kupovanje mahunarki, orašastih plodova, začina ili čaja na veliko (u specijaliziranim trgovinama)
4. Izbjegavanje proizvoda sa previše slojeva pakovanja (najbolja opcija je ona bez plastike – na primjer, voće i povrće se ne mora kupiti u plastičnim posudama)
5. Zamjenom šampona i sapuna u bocama tvrdim sapunom i šamponom, kao i pastom za zube.
6. Korištenjem papirnatih čaša i tanjura umjesto plastičnih u prilikama koje traže jednokratno posuđe. Plastični pribor za jelo može se zamijeniti drvenim.
7. Zamjenom plastičnih slamki za one papirnate ili, još bolje, one od obnovljivih materijala poput metala ili bambusa.
8. Nošenje svoje šalice za kavu ili čaj kad ih naručujete vani, to jest to go.
9. Korištenjem staklenih ili metalnih boca za vodu i termosica umjesto onih plastičnih.
10. Korištenje obnovljivih kapsula za kavu umjesto jednokratnih (ovisno o modelu stroja moguće je kupiti adaptere).
11. Ukoliko imate psa, preporučuje se kupovina biorazgradivih vrećica (napravljenih od krumpirovog škroba) umjesto plastičnih za skupljanje izmeta.
12. Zamjena plastičnih posuda za hranu staklenima.
13. Zamjena plastičnih četkica za zube onima napravljenim od bambusa.
14. Korištenje penkala u koje se može staviti nova tinta ili nalivpera (s pripadajućom bočicom za tintu) umjesto običnih penkala.
15. Korištenje fluorescentnih bojica umjesto markera.
Autor: Enrique Martos Sánchez