Kalendar događanja

Studeni 2021
Pon
Uto
Sri
Čet
Pet
Sub
Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Antoniju Mrkonjić hvata veeelika “Frka”, a tebe?

Antonia Mrkonjić 25-godišnja je Osječanka i mlada glumica koja se često može vidjeti u Hrvatskom narodom kazalištu u Osijeku. Kada nije na sceni, Antonia shoppingira; šeta Podravljem; posjećuje kina; uživa u slavonskoj kuhinji. Ukratko, ova mlada glumica kaže da uživa u svemu što vole mladi. Osim što glumi u mnogim predstavama, Antonia se po prvi put odvažila glumiti na filmskome setu i to u Osijeku.


Film!? U Osijeku!? Da, da. Dobro ste pročitali! Sigurno ste čuli za film Frka, koji se snimao u našemu gradu. Ako niste, sada je pravo vrijeme da saznate nešto o ovome zanimljivom projektu. Frka je dugometražni film sniman ovo ljeto u Osijeku, a tematizira odrastanje mladih u manjoj sredini i njihovo suočavanje s nametnutim društvenim ulogama. Jednu od glavnih uloga u Frci dobila je, pogađate, Antonia. Antonia je, za Info-centar za mlade Osijek, otkrila zanimljive detalje o snimanju Frke; glumi u kazalištu i na setu; mladim umjetnicima te mladima i kulturi.


Kako si reagirala kada si dobila jednu od glavnih uloga u Frci, koja se snimala u tvome rodnom Osijeku?


    Zanimljivo je da u prvom krugu audicija uopće nisam dobila ulogu. Kada je izašao javni poziv, nisam se mislila prijaviti. Međutim, producent i scenarist Sven Latinović poslao mi je poruku da se opet javim i jesam, ali kasnila sam s prijavom. Na kraju se Sveboru Mihaelu Jeliću, redatelju, svidjela audicija, pa sam nakon nekoliko krugova ipak dobila ulogu. (smijeh) Bilo mi je jako drago, ali nisam znala što očekivati ni od filma; ni od ekipe; ni od scenarija. Tada je bila neka treća verzija scenarija. Mislim da smo do samoga kraja snimanja došli do sedme verzije, ali i nju smo prilagođavali tijekom samoga snimanja. (smijeh) Jako mi je bio zanimljiv zajednički rad na scenariju. Svaka čast Svenu i Sveboru što su nam to dopustili i istrpijeli sve naše preinake i pitanja.


U filmu Frka glumiš lik Sare. Možeš li nam otkriti nešto više o liku koji utjelovljuješ? Poistovjećuješ li se, u nekim aspektima, sa Sarom?


    Ljudi sa seta, koji me znaju, zezaju me da zapravo igram sebe. (smijeh) U jednu se ruku slažem jer imamo puno sličnosti, ali imamo i nekih različitosti. Ona je možda malo grublja i živčanija od mene. Sara ima dobro srce i misli dobro, iako često ne zna to pokazati. S time se mogu poistovjetiti jer ni meni ne ide najbolje iskazivanje osjećaja, ali učim se.


Osim što glumiš u dugometražnome filmu Frka, redovno te se može vidjeti u mnogim predstavama u HNK u Osijeku. Preferiraš li više glumu na kazališnim daskama ili na setu?  


    Uh, ne znam. Ovo mi je bio prvi film i teško mi je reći. Kazalište ima nezamjenjivu razmjenu energije s publikom, sada i ovdje, i to je nešto što ga čini posebnim. S druge strane, film ima izazovnost treniranja pažnje; strpljenja i prirodnosti. Stvarno ne znam. Izvući ću se i reći kako sam mlada i kako nemam dovoljno iskustva da odgovorim na to pitanje. (smijeh)


Možeš li nam opisati svoj jedan dan na setu Frke?


    Hmmm, mogu probati. Budući da su snimanja bila samo noćna,  jer se radnja filma odvija u jednoj noći, glumci su na setu trebali biti oko 14; 15; 16 sati, ovisno o težini scene koja se toga dana snimala. Prvo smo s redateljem imali probu za tu scenu; izmjenjivali ju; dodavali; oduzimali i improvizirali, a kada bismo svi bili zadovoljni imali smo kratku pauzu za ručak; kavu ili nešto treće. Nakon pauze išli smo na šminku i frizuru, a nakon nje uslijedilo bi snimanje. Obično bismo kretali oko 21, 22 ili 23 sata, ovisno o lokaciji; svjetlu;  kameri; zvuku i svim ostalim problemima na setu, a snimanje bi završilo oko 6 ili 7 sati ujutro. Ovo što sam opisala je jedan idealan dan, a takvih je bilo malo. (smijeh) Ne govorim to u lošem smislu, ali uvijek bi nam se dogodilo nešto što bi poremetilo dobro osmišljen raspored. Unatoč tomu, nismo se dali omesti i zaista smo radili punom parom!


Postoje li nekakve zanimljive i smiješne situacije sa snimanja filma koje želiš podijeliti s čitateljima?

 

    Kako sam već spomenula, nama se na setu izdogađalo svašta. Sada kada je gotovo mogu se nasmijati, ali dok je trajalo bilo je svega. (smijeh) Jedan od glavnih glumaca smrskao je zglob na snimanju, pa je jednu od najvažnijih scena snimao s gipsom i sve smo morali prilagoditi tomu. Na početku snimanja, na autu kojeg koristimo kroz cijeli film, pukla je šoferšajba. Onda su u jednom trenutku svi bili izbačeni iz studentskoga doma pa smo, mi iz Osijeka, ugostili po nekoliko crew članova. Komarci su nas redovno papali, vladala je i crijevna viroza, bilo je tu još koječega. Međutim, ni u jednom trenutku nitko nije odustao i sve nas je to još više zbližilo!


Što ćeš posebno pamtiti sa snimanja Frke?

 

    Ljude, definitivno, i zajedništvo koje se dogodilo! Mislim da ću to zauvijek pamtiti i zbog toga sam neizmjerno sretna. Izuzetno sam zahvalna jer sam bila dio ovoga projekta. Stvarno nas je bilo od svuda –  iz Poljske, Njemačke, Srbije, Austrije, Luksemburga, Amerike. Na kraju smo stvorili neku svoju utopijsku zemlju u kojoj je bila važna samo ljubav!


Frka je na društvenim mrežama tijekom snimanja često tražila mlade statiste koji su pomagali u realizaciji filma. Je li odaziv mladih bio velik? Kako je bilo surađivati s mladim statistima?


    Bojali smo se da će doći ili premalo ili previše ljudi, međutim došlo ih je baš onoliko koliko je trebalo! Zahvalni smo svima koji su došli jer bez njih ne bismo mogli snimiti neke od najtežih scena u filmu. Svi statisti bili su vrlo otvoreni, spremni za suradnju i iznimno strpljivi. Zaista! Ljudi zapravo ne shvaćaju koliko je zamorno to čekanje na setu i održavanje energije kroz cijelu noć, a oni su uz sve to morali plesati; pjevati i dizati atmosferu. Odradili su to kao profesionalci i divim im se na tomu!


Osim uspjeha na filmu, prošle si godine za ulogu u predstavi Višnjik dobila Nagradu hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina. Koliko ti ta nagrada znači? Je li danas teško biti mlada glumica, tj. umjetnica?


    Zahvalna sam na nagradi i čast mi ju je bilo dobiti, naravno, iako mi se nakon nje ništa u životu nije drastično promijenilo. Kada gledam iz perspektive mlade umjetnice, možda sam zahvaljujući njoj dobila neku određenu sigurnost. To kažem jer danas nije lako biti mladi umjetnik i mislim da to ne vrijedi samo za glumce. Generalno nas ima jako puno, u svakoj grani umjetnosti, pa imam osjećaj da danas mladi ne smiju pogriješiti jer uvijek ima netko tko će ih u tom slučaju zamijeniti. Čini mi se kako je to dosta problematično jer najviše učimo dok griješimo, a i raditi pod tim pritiskom nije lako. Premda, možda sam u krivu. Nadam se!


Misliš li kako su mladi današnjice sve više (ne)zainteresirani za kulturu? Kako privući mlade u kulturne ustanove i približiti im sve zanimljive čari kulture?


    Nisam sigurna jesu li ne zainteresirani. Mislim da je veći problem u sadržaju. Trebamo ih privući u kulturne ustanove temama, marketingom i sadržajem koji bi ih se ticao. Mislim da to ne radimo dovoljno ili barem ne dovoljno dobro pa, stoga, ne možemo ni očekivati da će kulturne ustanove biti pune mladih ljudi. Danas je najvažnija stvar dobar marketing i zahvaljujući društvenim mrežama nešto je lakše doprijeti do mlađih, ali i starijih uzrasta. Bitni su samo dobar sadržaj i ideja. Osijek polako postaje studentski grad i već sada ima puno mladih ljudi koji su zainteresirani za kulturu. To vidimo po koncertima, određenim predstavama itd. Dakle, trebamo im samo pružiti ono što traže i sigurna sam da će oni to zgrabiti!


Što bi poručila mladim čitateljima za kraj?


    Mladima bih poručila da svakako slušaju sebe, idu za svojim željama, ciljevima i snovima, da se manje živciraju i da uživaju u mladosti. Ja sada zvučim kao stara tetka (smijeh), ali to je nešto što sebi svakodnevno govorim. Recept nije loš!


Fotografija: Absortio Photography


Intervjuirao: Ivan Vuknić