Kalendar događanja

Listopad 2021
Pon
Uto
Sri
Čet
Pet
Sub
Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Upoznaj Psihološko savjetovalište za studente

Svjetska federacija za mentalno zdravlje (WFMH) u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (SZO) od 1992. godine 10. listopada obilježava Svjetski dan mentalnog zdravlja. Na taj dan podsjeća se na važnost ulaganja u sustav podrške mentalnom zdravlju i promicanje mentalnog zdravlja te destigmatizaciju osoba narušenog mentalnog zdravlja.  Progovarati o važnosti mentalnog zdravlja u doba pandemijske krize postaje gotovo prioritet, posebice mentalnom zdravlju djece i mladih. 


O radu Psihološkog savjetovališta za studente te mentalnom zdravlju mladih razgovarali smo s doc. dr. sc. Anom Kurtović, voditeljicom Psihološkog savjetovališta za studente.


Kako je došlo do ideje o otvaranju Savjetovališta za studente?


„Psihološka savjetovališta su sastavni dio podrške studentima koja postoje na svim suvremenim sveučilištima. Nakon nekoliko godina rada Psihološkog savjetovališta na Filozofskom fakultetu, logičan slijed je bio proširiti djelovanje na cijelo Sveučilište, što smo i napravili 2016. godine.“


Kojim se aktivnostima bavite?


„Raznim oblicima psihološke pomoći i podrške. Prvenstveno se radi o individualnom tretmanu u kojem student i psiholog, u povjerljivom odnosu, zajedno rade na ciljevima koje su dogovorili. Osim individualnog rada, organiziraju se i radionice na različite teme od interesa studentima. Najčešće su to radionice namijenjene razvoju vještina, kao što su upravljanje vremenom, suočavanje sa stresom i sl., ali bilo je i tema posvećenih problemima hranjenja, stereotipima i predrasudama i sl. Međutim, moram napomenuti, kako se tijekom prošle akademske godine znatno povećala potreba za psihološkom pomoći i podrškom, te smo većinu resursa usmjerili prema individualnim savjetovanjima, pa je bilo manje radionica.“


Kako vas studenti mogu pronaći i na koje načine vas mogu kontaktirati?


„Postoji Facebook stranica Psihološko savjetovalište za studente UNIOS-a (https://www.facebook.com/profile.php?id=100063747931081) gdje mogu naći informacije. Također, na Internet stranici Sveučilišta postoje korisni sadržaji (http://www.unios.hr/studenti/psiholosko-savjetovaliste/). Studenti nas kontaktirati mogu E-mailom na savjetovaliste@unios.hr.“


Koji su najčešći problemi s kojima se studenti suočavaju?


„Tu je zaista širok spektar problema, jer se većina psihičkih poteškoća javlja do 24. godine. Najčešći su problemi s anksioznošću, bilo da se radi o nekim specifičnim strahovima, kao na primjer strah od ispita ili javnog nastupa, ili o nekoj općoj nesigurnosti, različitim brigama, visoka percepcija stresa i sl. Također, česti su problemi s depresivnošću, niskim  samopoštovanjem i samopouzdanjem, usamljenošću, obiteljski problemi i sl. Nekada to nisu osobito ozbiljne poteškoće, nego se vise radi o problemima prilagodbe koji narušavaju zadovoljstvo i kvalitetu života studenata. Međutim, nekada se radi o ozbiljnijim problemima koji uzrokuju značajnu patnju. Uistinu je širok spektar problema.“


Koliko mladih se u prosjeku mjesečno obrati/kontaktira Savjetovalište i koliko se čeka na prvi susret?


„Tijekom prošle akademske godine prosjek je bio između 15 i 20 studenata mjesečno. S obzirom da je potreba za psihološkim savjetovanjem daleko veća od raspoloživih ljudskih resursa, na žalost imamo prilično dugu listu čekanja. Prijašnjih godina, na prvi razgovor se čekalo mjesec do dva, vrlo rijetko više od toga. Međutim, tijekom prošle akademske godine, lista čekanja se udvostručila, te se vrijeme čekanja na prvi razgovor produžilo na šest do sedam mjeseci.“


Postoji li način na koji se problemi s mentalnim zdravljem mogu prevenirati?


„Postoje razne vrlo uspješne metode prevencije, kao i programi koji se provode na razini škola najčešće, ali i u široj zajednici. Međutim, prevencija u Hrvatskoj nije ni približno na onoj razini na kojoj bismo htjeli da je. Ako govorimo o tome što svaka pojedina osoba može napraviti za svoje mentalno zdravlje, najvažnije je osnaživati zaštitne faktore, te umanjivati rizične onda kada se to može napraviti. Neki od najvažnijih zaštitnih čimbenika su dobro samopoštovanje, socijalna podrška i odnosi povjerenja sa ljudima u svom okruženju, dobre vještine suočavanja sa stresom i rješavanja problema, realistična očekivanja od sebe i drugih i sl. Sve su to stvari koje se mogu njegovati i osnaživati, bilo samostalno bilo uz stručnu pomoć. Također, briga o sebi koja podrazumijeva zdraviji životni stil (prehrana, higijena sna, tjelovježba) te umanjivanje ili eliminiranje štetnog zdravstvenog ponašanja poput konzumacije supstanci i sl. Međutim, briga o sebi podrazumijeva i osluškivanje svojih potreba i određeno razumijevanje i suosjećanje sa sobom. Biti svjestan toga što nam se događa, kako se osjećamo, što trebamo u nekom trenutku i davanje sebi prava da nam bude teško, traženje pomoći i podrške bez srama i sl. Sve su to stvari koje štite osobu.“


Koji su najčešći uzroci problema s mentalnim zdravljem mladih?


„Uzroci su uvijek mnogostruki. Rijetki su problemi koji imaju jedan lako izdvojiv uzrok. U pokušaju razumijevanja problema, što je prvi korak u pomaganju, usmjeravamo se na razne čimbenike. Jedni su čimbenici unutar same osobe, što je ono što ju čini ranjivom (samopoštovanje, osobine ličnosti, vještine, kognitivni stil i sl.). Zatim koji su to čimbenici u njenoj okolini koji su mogli pridonijeti razvoju ili održavanju problema (uža i šira okolina), koji su događaji i iskustva mogli pridonijeti teškoćama ili biti neposredni okidači problema. Osim toga, neka problemi imaju naglašenu biološku podlogu. Iako na nju ne možemo direktno utjecati, ona nam je bitna informacija kako bismo razumjeli odakle dolazi ranjivost osobe. Konačno, uvijek se usmjeravamo i na jake strane i potencijale osobe. Što je to što pomaže i čuva osobu je jako bitni istražiti jer ljudi kada pate, često ne mogu sami prepoznati svoje jake strane. Generalno govoreći bitno nam je da odgovorimo na pitanje zašto baš taj problem, kod baš te osobe, u baš tom trenutku kako bismo mogli planirati strategije kako pomoći.“


Kako je pandemija utjecala na mentalno zdravlje mladih?


„Jednom riječju značajno. Sva raspoloživa istraživanja nedvosmisleno pokazuju da su se stope različitih simptoma kod djece i mladih znatno povećale, a negdje čak i udvostručile. Bitno je naglasiti da je pitanje učinaka pandemije na mentalno zdravlje dosta široko. Ne radi se samo o nekim neposrednim posljedicama u smislu povećanog stresa ili izostanka druženja, nego se radi o ometanju normalnih razvojnih procesa i umanjivanju dostupnosti zaštitnih čimbenika. Naime, s mjerama koje su usmjerene na ograničavanje okupljanja, bilo da se radi o online nastavi ili ograničavanju društvenih okupljanja, došlo se do drastične promjene u načinu života. Mlada osoba uopće nije morala biti osobito pod stresom zbog samog Covida-19, niti biti osobito uznemirena zbog ograničenja druženja da bi osjetila značajne učinke protu-epidemijskih mjera. Sama činjenica da se ritam života naglo i bitno promijenio ima potencijal da značajno naruši strukturu, rutine i navike, pa posljedično i osjećaj stabilnosti i sigurnosti. U takvim okolnostima, naši uobičajeni resursi koje koristimo za suočavanje ili više nisu dovoljni ili su nam jednostavno nedostupni, što može bitno narušiti sposobnost prilagodbe i kvalitetu života.“


Koji je, po vašem mišljenju, trenutno najveći problem/izazov s kojim se mladi u Slavoniji i u Hrvatskoj susreću? I kako to prevladati?

 

„Ovo je preširoko pitanje da bi ovdje odgovorila, pa ću pokušati općenito dočarati kako trebamo gledati na probleme mladih. Moramo imati u vidu da djeca i mladi ne žive u vakuumu, nego žive u istom svijetu u kojem žive odrasli. Dakle, svi problemi s kojima se susreću odrasli, muče i mlade osobe. Možda ne na isti način kao odrasle, ali svakako utječu na njih. Primjerice loša ekonomska situacija može djelovati na mlade na mnoge načine. Egzistencijalne brige roditelja odražavaju se na stres i odnose u obitelji, roditeljski kapacitet za brigu kao i prilike koje se pružaju mladoj osobi. Osim toga, mnogi studenti primorani su raditi uz studiranje što stavlja dodatno opterećenje na njih. Čak i ako sami nemaju financijskih poteškoća, svijest o socijalnoj nepravdi, koja se na žalost može vidjeti svakodnevno, može izazvati osjećaje bespomoćnosti i besperspektivnosti. Brige o budućnosti nisu rezervirane samo za odrasle. Mlade osobe trebaju planirati svoju budućnost u društvu koje, s jedne strane, šalje poruke da treba težiti izvrsnosti, a s druge stane istu rijetko nagrađuje. Također, smatram da djeca i mladi tijekom svog razvoja ne dobivaju praktički nikakvu podršku pozitivnom razvoju, u smislu da se sustavno osnažuje razvoj osobina i vještina koje su potrebne za prilagođeno i zdravo funkcioniranje na svim planovima. Takva podrška mora biti strateška i sustavna, te mora biti koordinirana od vrha prema dole, što u Hrvatskoj nikako nije slučaj. U zemlji u kojoj "ne bi bilo u redu da svaka škola ima psihologa", u kojoj se djeca smještaju u vrtićke dvorane, prebacuje odgovornost između resora i političkih opcija, degradiraju struke koje rade s djecom i mladima, pitam se koliko im je lako odrasti s osjećajem da su vrijedni i važni i da imaju što ponuditi svijetu oko sebe.“


Intervju provela: Marlena Kunac