Doro, ukratko se predstavi našim čitateljima!
Moje ime je Dora Vuković. U slobodno vrijeme sviram gitaru, pjevam, volim glumu, druženje s prijateljima te bih se opisala - otvorena i kreativna osoba.
Upravo si završila srednju. Što planiraš dalje?
Tako je. Završila sam III. gimnaziju Osijek, a za dalje planiram upisati studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku te mi je trenutačna želja zaposliti se u području savjetodavne psihologije. Također, tijekom studiranja planiram pohađati što više različitih radionica te projekata kako bih stekla određena znanja i vještine.
U listopadu prošle godine sudjelovala si u Erasmus+ projektu u Grčkoj. Kako si saznala za projekt? Jesi li se dvoumila oko priključivanja?
Za projekt sam saznala preko profesorice iz svoje škole. Naime, profesorica je dobila poziv iz udruge Nansen dijalog centar da predloži nekog od učenika koji bi voljeli sudjelovati u projektu te me je nazvala i predložila mi ideju o priključenju u projekt. U početku sam osjećala strah od te odluke zbog jezične barijere, ali na poticaj profesorice ipak sam se odlučila prihvatiti odluku i to je bila jedna od najboljih odluka u mome životu.
Koja je bila tema projekta? Kakvim ste se aktivnostima bavili?
Tema projekta bila je DocumAction te smo se u njemu bavili teorijskim i praktičnim učenjem snimanja dokumentarnog filma. Prijepodneva i popodneva većinom smo provodili u određenim zadatcima poput kratkih scena, razgovorima o problemima u svijetu i sl. dok smo večeri imali slobodne za neformalna druženja i uživanje u grčkom gradiću Kalamathi.
Odakle su bili ostali sudionici?
U projektu su osim mladih iz Hrvatske sudjelovali i mladi iz Italije, Rumunjske, Estonije, Portugala, Francuske i naravno Grčke. Svaki tim imao je jednog „leadera“ i 5 mladih, što je činilo prilično lijep broj ljudi za upoznati. Bilo mi je zanimljivo to što sam bila najmlađa s obzirom na to da sam par tjedana prije polaska na putovanje napunila 18 godina, dok su svi ostali bili studenti ili stariji.
Koji je dio projekta ostavio najsnažniji utisak na tebe? Nosiš li neke životne lekcije iz stečenih iskustava?
Na mene je najveći utisak ostavila moja osobna transformacija nakon projekta. Od osobe koja je imala određen strah od engleskog i koja se nije usudila pokrenuti ikakav razgovor, postala sam osoba kojoj se svidjela mogućnost pričati engleski jezik s drugim sugovornicima. Nakon tog projekta, u školi sam sudjelovala u još jednom s kojim sam posjetila Portugal i Francusku. Nakon posjeta 3 države dobila sam veliko samopouzdanje oko mojeg znanja engleskog te su mi upravo ti projekti pomogli u promjeni moje odluke o pisanju niže razine engleskoga na maturi koja mi je u konačnici omogućila upis na željeni fakultet.
Planiraš li sudjelovati u razmjenama i u budućnosti i bi li preporučila uključivanje u Erasmus+ projekte i drugima? Što bi savjetovala mladima koji se dvoume oko uključivanja?
