O temi medijske pismenosti mladih razgovarali smo s profesoricom hrvatskog jezika Đurđicom Radić. U nastavku pročitajte više o samom pojmu medijske pismenosti te zašto smatra da je ona vrlo važna.
Kako biste ukratko objasnili pojam medijske pismenosti?
Medijska pismenost danas je samo jedna od vještina pismenosti. Nekada ste bili pismeni ako ste stekli vještinu čitanja i pisanja, danas je to puno širi pojam. Ona podrazumijeva, između ostaloga, poznavanje tehnologije i medija. Medij je svaki oblik prenošenja poruke. Nekada su to bile knjige i novine, kasnije je došao radio i TV, a zahvaljujući izuzetno brzom napretku tehnologije, poruke danas primamo računalima, mobitelima, tabletima. Ona podrazumijeva i informatičku pismenost. Djeca su danas od najranijeg djetinjstva neprekidno izložena medijskim porukama, stoga je potrebno učiti ih analizirati i tumačiti medijske sadržaje. Postoje razne definicije medijske pismenosti, no sve se svode na sposobnost razlikovanja istine od laži, činjenica od propagande. Time djeca razvijaju kritičko mišljenje, a to je dugotrajan proces u koji se trebaju uključiti roditelji i sve obrazovne ustanove, od vrtića do fakulteta.
Zašto je medijska pismenost važna?
Medijska pismenost izuzetno je važna jer mediji oblikuju naše poimanje svijeta. Informacija zapravo predstavlja moć, jako je bitno kako je plasirana. Stereotipi i predrasude, govor mržnje, etiketiranje, širenje netrpeljivosti prema nekim skupinama, žutilo, optuživanje ljudi prije završetka sudskih procesa, netransparentnost, manipulacija i dezinformacije-sve su to teme o kojima treba razgovarati s djecom i mladima. Digitalna tehnologija jako se brzo širi, donosi portale koji bombastičnim naslovima privlače, plijene pažnju fotografijama i agresivnim sloganima, napadaju i optužuju te mlade zbunjuju i plaše. Nameću standarde ljepote i djevojčicama i dječacima, za mršavljenje i jačanje mišića nude proizvode upitne kvalitete, nameću kao uzore ljude koji to ničim ne zaslužuju. O svemu tome treba razgovarati s mladima. Obrazovanje, informiranje, razgovor i analiza različitih novinskih članaka jedini su put prema medijskom opismenjavanju. Danas pišu mnogi, no nije svaki objavljeni tekst novinarski. Mnogi imaju blog, nešto pisuckaju, no nisu novinari. Postoji škola za automehaničare, učitelje, za liječnike, a i za novinare. To je zanimanje koje treba raditi za ljude, temelj mu je humanost. Temelji se na istraživanju, istini i vjerodostojnosti. Ono što se šitri po portalima često to nije. Zato učenje o medijskim sadržajima treba biti bitan dio nastave.
Koliko je medijska pismenost zastupljena u nastavi hrvatskog jezika i u školama općenito?
U srednjoj školi u nastavnom predmetu Hrvatski jezik postoji rubrika za ocjenjivanje naslovljena Kultura i mediji, no koliko se zaista obrađuje medijska pismenost ovisi o svakom nastavniku ponaosob. Mogu govoriti o svojim satima i satima kolegica iz Medicinske škole Osijek, u kojoj sam zaposlena. Radimo dosta. Djeca analiziraju i izrađuju plakate, stripove, radijske priloge, filmove, različite novinske tekstove, blogove. Bavimo se medijskom pismenošću i u izvannastavnim aktivnostima. Imamo radijsku, filmsku i novinarsku skupinu. Sudjelujemo u projektima i stručnim usavršavanjeima s temom medijske pismenosti, Danima medijske pismenosti i Školi medijske kulture jer smo svjesne da se trebmo neprekidno obrazovati kako bismo mogle na prikladan način prenositi znanje novim naraštajima.
Koje vještine medijske pismenosti smatrate najvažnijima?
Danas su mediji osnovni izvor informacija. Digitalni mediji utječu na mentalno zdravlje mladih, ideološki izazovi su ogromni, često se gubi granica između stvarnog života i virtualne stvarnosti, izjednačavaju se fake i fact vijesti, prikriveno oglašavanje jako je prošireno, elektroničko nasilje vrlo je raširena pojava. Mislim da o svemu ovome treba učiti mlade, ali i njihove roditelje. Odrasli zapravo ne znaju što se događa u virtualnom svijetu, a djeca im jako puno vremena provode uz pametne uređaje. Svi se moramo svakodnevno medijski opismenjavati. Vještina kritičkog mišljenja izuzetno je bitna, razgovor o svim ovim temama, analiza i razmjena mišljenja. Razvoj vlastitih, ali i poštivanje stavova i mišljenja drugih.
Kakav je, po Vašem mišljenju, utjecaj medija na mlade danas?
Internet je postao ogromna mreža nekontroliranog sadržaja. Njegov utjecaj na mlade je ogroman. Škola gubi borbu s njim, influenceri su puno veći uzor mladima od učitelja. Mladi su na internetu izloženi neprimjerenim sadržajima prepunim nasilja, naravno da to može loše utjecati na njih. Treba puno razgovarati, prije svega članovi obitelji. Institucije nisu svemoćne, one su nadgradnja. Obitelj je temelj, buđenje iskre za učenje treba probuditi u obiteljskom domu. Učenje treba započeti u prirodi, igrom, provođenjem vremena s roditeljima, tehnolološke igračke treba polako uvoditi.
Koje savjete biste dali mladima za lakše snalaženje u medijskom prostoru?
Oni mene mogu savjetovati, znatno su tehnološki ispred mene i ja rado učim od njih. Uvijek ih savjetujem da neku vijest istražuju iz više izvora, da budu znatiželjni i skeptični, da propituju i istražuju. Zapravo im najviše volim govoriti o knjigama i filmovima, nuditi im neke aktivnosti koje mogu raditi u školi, mogu ih savjetovati da slobodno vrijeme trebaju bolje koristiti od višesatnog prijelaza prstića po ekranu mobitela. Postoji šetnja, kava s prijateljima, bicikl, role... Znam da zvuči zastarjelo, no prostor druženja uživo ljepši je za mene od bilo kojeg virtualnog susreta. Tehnologija nam treba biti pomoć, ne gospodar!
Intervjuirala: Marlena Kunac