1. Pozdrav Sara! Za početak nam se molim te ukratko predstavi!
Zdravooo, pa za početak moje ime je Sara Krpan, imam 20 godina i studentica sam druge godine Kulture, medija i menadžmenta u Osijeku.
2. Kako je započela tvoja ljubav prema glazbi i pisanju pjesama? Je li netko utjecao na tebe ili si to sama otkrila?
Uf, dobro pitanje na koje nemam jedan odgovor. Postoje snimke mene kako sam srljala po klavijaturi s 2, 4, 5 godina i vječito bih se zadržavala u dijelovima prostorije gdje bi bio klavir bilo koje vrste. Jako sam emotivno povezana s tim instrumentom. Zapravo je tatin tetak, koji je i sam bio veliki zaljubljenik u glazbu, bacio mojim roditeljima bubicu u uho kako bi me trebali upisati u glazbenu školu jer “ne nabadam tipke bezveze”.
U glazbenoj nisam bila poznata po prevelikom štrebanju programa koji je bio predviđen za ispite, ali sam zato na svaki sat klavira dolazila s novom komponiranom pjesmom. Znala sam sate i sate provoditi tražeći melodije koje će me dotaknuti i probuditi. Negdje s 12 godina počela sam pisati tekstove koji su prvo bili na engleskom jer sam bila opsjednuta Taylor Swift i drugim mega zvijezdama, a sada svoje melodije krasim hrvatskim riječima.
3. Koje su teme tvojih pjesama, što te inspirira? Kako zapravo izgleda cijeli proces nastanka jedne pjesme i koliko ti vremena treba?
Hahaha, na ovo pitanje bih mogla odgovarati sigurno deset sati. Teme pjesama su sve što vidim da mi se sviđa ili manje sviđa, što ili koga volim, ali i ono što me boli. Volim reći da je glazba moj brod s kojim prolazim niz rijeku. Pomaže mi kanalizirati sve emocije na moj siguran način.
Dok pišem neke pjesme, imam osjećaj kao da su odavno stvorene, samo sam ih ja u danom trenutku prva čujem, pa one znaju biti napisane kroz sat do dva, a nekim melodijama tražim riječi mjesecima, čak i godinama. No uvijek se nešto novo rađa u mojoj mašti pa sam često posvećena i do dvadesetak melodija istovremeno, tako da mi nikad nije dosadno.
4. Čuli smo i da si sudjelovala u showu Supertalent, podijeli s nama što si dobila od tog iskustva?
To mi je jedno od omiljenih iskustava koje sam do sada imala. Bilo je to 2022. godine kada mi je prijateljica pomogla prijaviti se na show kao kantautorica. To cijelo putovanje bilo je prezanimljivo i trenutak kada sam stala na televizijsku pozornicu, osjetila sam kao da me pozornica grli i da je vrijeme da pokažem tko je mala Sara iz Osijeka.
Upoznala sam prekrasne i pretalentirane ljude s kojima sam dan-danas u kontaktu te se međusobno podržavamo i inspiriramo za daljnje korake.
5. Smatraš li da su takva natjecanja dobra prilika za promoviranje mladih i njihovih talenata?
Mislim da su sjajan potez za razbijanje leda. Definitivno su benefitna i za nekakvu prepoznatljivost nakon samoga showa, ali po meni najdragocjenija stvar je samopouzdanje koje se gradi kroz te nastupe i konekcija sa samim sobom.
Osoba sam koja smatra da se sve u životu treba probati i disati punim plućima, zato, ako se itko premišlja prijaviti na ikoji talent show, nemoj čekati ni sekunde više — probaj!
6. Gdje sve nastupaš, kako se osjećaš kada nastupaš u svom gradu?
Trenutno nastupam najviše po Zagrebu sa svojim prijateljima u bendu Krivi ton, no započela sam i nastupe po Osijeku sa svojim prijateljem i brutalnim klavijaturistom Jakovom Klasanom.
Moram priznati da imam puno veću tremu nastupati u svom gradu, ali i veći ponos stajati na bini.
7. Kako si došla do benda Krivi ton, koja je tvoja uloga u bendu i što ti bend znači?
Spomenute 2022. godine, nakon Supertalenta, povezala sam se sa svojim sadašnjim odličnim prijateljem i kolegom Lukom Korparom. On je zaista lik s velikim idejama i predanim radom. Tada smo već imali na umu napraviti neki bend, no budući da sam ja iz Osijeka, a on iz Samobora, tamo se stvorila genijalna ekipa talentiranih mladih ljudi s kojima nastupam kada stignem.
8. Kako balansiraš slobodno vrijeme uz studiranje i glazbu?
Izazovno, hahaha. Osoba sam koja nije poznata po predobrom organiziranju vremena, tako da obveze izvršavam kampanjski. Moj faks, srećom, vremenski je koncipiran tako da imam punu mogućnost raditi ono što volim i što me ispunjava, a to je upravo glazba.
Za sada sve ide po planu. Sve obveze izvršavam u roku i nadam se da će tako i ostati.
9. Jesi li od studija dobila ono što si očekivala prilikom upisivanja?
Rekla bih da je ovaj studij odličan za ljude s vizijom. Kao i svaki studij, diploma ti neće garantirati radno mjesto, već moraš tražiti gdje, što i kako. Biti dovoljno znatiželjan i “lud” riskirati kako bi danas-sutra stajao s obje noge na tlu pri donošenju odluka.
10. Gdje se vidiš za pet godina, kakvi su ti snovi i planovi?
Ah, puno mi je i kada me netko pita gdje se vidim za tjedan dana, a ne za pet godina, ali evo… Budući da mi je teško reći gdje, mogu ponuditi odgovor za to kako se želim osjećati za pet godina.
Voljela bih imati onaj osjećaj ispunjenosti u srcu da, kada se osvrnem oko sebe, imam ljude koje volim i uspomene koje me usrećuju. Da se puno smijem i da su mi dani ispunjeni poslom koji volim, štogod tada budem htjela… Sada je to glazba, ali znam da smo kao ljudi puno više od onoga što radimo. Stoga bih htjela biti inspirirana životom kao što sam i sada.
11. Citat ili rečenica s kojom bi se opisala?
Hmm, zidovi moje sobe oblijepljeni su motivirajućim citatima, ali ima jedan koji posebno volim, a glasi: Nek’ je šansa 1/100, uspjeti moram, osjećam to! Predobar jeee, jel’ da? :-)
12. Što misliš koji je suvremeni problem među mladima i kako im možemo pomoći i biti podrška?
Mislim da je jedan od velikih problema koje mu se i sama opirem, prepustiti se. Toliko smo izloženi idealnim sadržajima i receptima kako se život treba živjeti, da malo tko zapravo živi bez preživljavanja. Treba čovjek posjedovati i malo te drskosti izmaknuti se iz te lančane reakcije i dopustiti autentičnosti da sija, a sija iz svakoga od nas svojim posebnim i jedinstvenim svjetlom. Mislim da svatko od nas ima poziv zbog kojega je u ovom trenu na ovom planetu, a ako to nije dovoljno inspirativno dati sve od sebe na svoj način i razvući osmijeh preko lica, onda ne znam što jest.
13. I za kraj, koju bi poruku ostavila mladima?
Dragi mladi, dignite glave i idemo dalje. Život nas čeka da ga otkrijemo zajedno!
Razgovor sa Sarom: Tonka Dudaš, studentica socijalnog rada iz Osijeka.
