Dakle, srednja škola je završena (ili skoro završena) i vjerojatno se pitaš: što je iduće? Možda imaš neke ideje ili ih još smišljaš. U svakom slučaju, ovako stoje stvari: trenutačno imaš puno snova, ambicija, puno energije, a svijet je doslovno oblikovan tako da ti pruži sve moguće prilike za rast.
Kad sam završila srednju školu u Poljskoj, čekalo me mnogo sigurnih opcija: pouzdan fakultet, blizina doma, svi moji prijatelji koji čine istu stvar. Ali jednog dana slučajno sam prisustvovala sajmu školovanja u inozemstvu i nisam mogla prestati razmišljati o jednoj stvari.
Ako ne sada, kada onda?
Zato sam spakirala kofere i krenula u Finsku. Spojler: najbolja odluka ikad!
Nije stvar samo u diplomi
Evo što nitko ne govori o studiranju u inozemstvu: da, steći ćeš obrazovanje, ali to je iskreno samo početak. Pravo se učenje događa posvuda – u tvom malom studentskom stanu, spontanim tjednim večerima i u onim trenucima kada shvatiš da nemaš pojma što radiš, ali nekako svejedno sve sjedne na svoje mjesto.
Jednog dana si kod kuće, jedeš večeru koju su ti pripremili roditelji, a već sljedećeg dana si u praznom stanu, zoveš tatu i pokušavaš spojiti novu perilicu rublja na odvod (ovo je istinita priča!). U međuvremenu, učiš novi jezik, snalaziš se u novoj kulturi, stječeš prijatelje i vjerojatno razvijaš potpuno novu osobnost. Stječeš neovisnost, skupljaš jedinstvena iskustva i postaješ prava odrasla osoba.
Ovisno o tome kamo odeš, tvoje će iskustvo vjerojatno biti potpuno drugačije od mog (ali i slično na najneočekivanije načine). Zato dopusti mi da ti ispričam svoju priču.
Škola je drugačija
Finska su sveučilišta potpuno preokrenula moje shvaćanje učenja. Zaboravi na cjelonoćno učenje za ispite i pamćenje stvari koje ćeš zaboraviti sljedeći tjedan. Govorim o raspravama, praktičnim projektima i profesorima koji se prema tebi odnose kao prema odrasloj osobi sposobnoj za samostalno razmišljanje. Profesore sam oslovljavala imenom, bez ikakvih titula i nepotrebnih prepreka. Učili smo radeći na stvarnim problemima, uz mentorstvo predavača koji imaju dugogodišnje iskustvo u industriji, a često i u suradnji s tvrtkama za ispošljavanje, koje bi nam davale konkretne povratne informacije i pomagale nam da shvatimo što je potrebno za, primjerice, izradu uspješne međunarodne kampanje (a ponekad čak i njezinu realizaciju!).
Predavanja su često mala, s oko 20-30 ljudi, što ti pomaže da stvoriš bliske odnose s vršnjacima, ali i da dobiješ personalizirane povratne informacije o svojoj izvedbi. Izražavanje i kreativnost su uvijek bili poticani, a naši su profesori ne samo ocjenjivali našu izvedbu, već su tražili i povratne informacije o vlastitoj nastavi kako bi se mogli stalno poboljšavati i pružiti nam najbolje moguće iskustvo. Naš rast ovisio je o našoj inicijativi i ambiciji, a okolina je u potpunosti podržavala taj put.
Održivost tamo nije samo poštapalica
Nisam očekivala da će Finska potpuno promijeniti način na koji razmišljam o planetu, ali tako je. Stvar je u tome što održivost nije neka Instagram estetika ili nešto oko čega se političari svađaju - to je jednostavno...život. Recikliranje je kao disanje – neupitno. Korištenje javnog prijevoza je standard. Provođenje vremena u prirodi nije “wellness trend”, već ono što radite da biste ostali zdravi.
Znaš li koja je Fincima omiljena ljetna aktivnost? Odlazak negdje na sjever u vikendicu usred ničega, potpuno okruženu šumom. Što tamo rade? Naizmjence idu u saunu i plivaju u jezeru. Zimi idu na skijaško trčanje, igraju hokej na ledu i ušuškavaju se sa sezonskim pićima u ruci dok vjerojatno pletu vunene čarape. U svakom trenutku žive povezani s prirodom. Održavaju svoju okolinu čistom i ne kvare taj mir. Život tamo me natjerao da počnem postavljati pitanja o kojima nikada nisam razmišljala. Na primjer, zašto to ne bismo radili kod kuće? Što bi bilo potrebno da se stvari promijene? Koliki dio moje dnevne rutine je samo navika, a ne stvarna nužda? Ne kažem da sam se vratila kao neki savršeni eko-ratnik, ali definitivno više ne mogu gledati plastičnu bocu za vodu na isti način.
A evo nečega što nisam u potpunosti cijenila do kasnije: studiranje u inozemstvu, posebno s međunarodnom perspektivom, povezuje te s nečim puno većim od tebe. Ujedinjeni narodi utvrdili su Ciljeve održivog razvoja – 17 globalnih ciljeva osmišljenih za stvaranje boljeg svijeta do 2030. I pogodi što? Tvoje iskustvo u inozemstvu dotiče se nekoliko njih.
Kvalitetno obrazovanje? Pristupaš inovativnim sustavima učenja i raznolikim perspektivama. Smanjene nejednakosti? Programi poput Erasmusa+ doslovno su osmišljeni kako bi rušili prepreke i stvarali jednake mogućnosti. Zaštita klime i održiva potrošnja i proizvodnja? Život u zemljama sa snažnim praksama održivosti pokazuje ti iz prve ruke što je sve moguće.
Ali evo najkul dijela: kada se vratiš kući s novim idejama, vještinama i poznanstvima, postaješ pokretač promjene. Ne učiš o tim ciljevima samo iz udžbenika – živiš ih, doživljavaš ih i to znanje primjenjuješ radi stvaranja stvarnih utjecaj u vlastitoj zajednici.
Preispitat ćeš svoj pogled na svijet
Svaki dan ti donese nešto zbog čega pomisliš “čekaj, što?”. Različiti stilovi komunikacije, različiti koncepti osobnog prostora, različite ideje o tome što je pristojno, a što nepristojno. U početku je zbunjujuće, zatim fascinantno, a onda potpuno promijeni način na koji vidiš svijet.
Finci vole svoj osobni prostor i tišinu. Možda ćeš se družiti s prijateljima i svi će pijuckati kavu a da itko progovori ijednu riječ i svi će uživati u tome. Posjet prijateljima će vjerojatno zahtijevati da se najaviš tjedan dana unaprijed, a osim šalice kave (da, stalno je piju), možda ti neće ponuditi ništa drugo. Prilična promjena u odnosu na poljski standard, gdje će te vjerojatno nahraniti večerom, dvije vrste kolača i ponuditi ti Tupperware s hranom za kasnije.
Možda misliš da te ne vole i zato se u početku tako ponašaju. Ali onda počneš shvaćati pa čak i usvajati neke od tih navika kao svoje.
Tvoja grupa prijatelja je međunarodna
Ljudi koje upoznaš dok studiraš u inozemstvu? Oni su drugačiji. Svi ste u ovome zajedno – snalazite se u novoj zemlji, snalazite se u autobusnom sustavu, otkrivate koja trgovina ima najbolje grickalice. Ta zajednička iskustva stvaraju prijateljstva koja jednostavno imaju drugačiji učinak. Moji kolege došli su sa svih strana. Doslovno iz desetak zemalja. Svatko je donio svoju perspektivu, svoje tradicije, svoje playliste. Sada imam prijatelje raštrkane po kontinentima – ljude kod kojih mogu prespavati u dvanaest različitih zemalja, surađivati na projektima ili im jednostavno slati memeove u 2 ujutro. Možda ih neću vidjeti mjesecima, ali kada se vidimo ili imamo jedan od onih kasnonoćnih poziva, kao da se ništa nije promijenilo. Mogu ih posjetiti ili se možemo naći u zemlji u kojoj nitko od nas prije nije bio. Koliko je to kul?
Iznenadit ćeš se
Ima nešto u tome kada se nađeš u potpuno novom okruženju što te natjera da se poboljšaš. Odjednom se suočavaš sa stvarima na jeziku koji ti nije materinji, snalaziš se s birokracijom koja nema smisla, kuhaš sa sastojcima koje ne možeš izgovoriti. A svejedno se snađeš. Svaki put. Naučila sam da sam prilagodljivija nego što sam mislila. Snalažljivija. Sposobnija sam se jednostavno... nositi sa svime što se pojavi. I gle, razumijem. Zvuči zastrašujuće. Možda misliš da tvoj engleski nije dovoljno dobar (i ja sam); da nisi dovoljno otvoren/a da samo stekneš prijatelje, posebno iz toliko različitih sredina (sejm); toliko je stvari oko kojih se treba brinuti. Ali studiranje u inozemstvu daje ti nešto što doslovno ne možeš dobiti kod kuće: udaljenost. I ne samo fizičku udaljenost – perspektivu. Vidjet ćeš svoju domovinu (i sebe) u potpuno novom svjetlu. Vratit ćeš se s idejama, vještinama i poznanstvima koje zapravo mogu napraviti razliku u tvojoj zajednici i tvojoj vlastitoj budućnosti. Tijekom tog vremena ćeš rasti više nego što bi mislilo/la da je moguće, skupljati priče za cijeli život i postati osoba koja može sve.
Svijet je ogroman i čudan i pun stvari koje još nisi ni zamišljao/la. Samo moraš reći da. Sudjeluj u Erasmus programu, putuj ili se preseli u inozemstvo. Traži prilike. I ne boj se! Uvijek se isplati!
Tekst: Natalia Kozloeska, volonterka
Prijevod: Patricia Orolić, volonterka