U radionici koja će se održati 22. i 23. travnja u Info-centru za mlade Osijek zajedno ćemo istaknuti prednosti lokalne proizvodnje i njene potrošnje, ali u ovom ćemo članku pokušati napraviti korak dalje i analizirati utjecaj lokalne proizvodnje na stvaranje kulturnog identiteta nacije.
Ako pitamo "što volite na putovanju?" sigurno bi čest odgovor bio "kušati lokalnu hranu i specijalitete mjesta/zemlje u koje idem".
Dakle, možemo se složiti da je gastronomija kulturna baština i stoga kada govorimo o lokalnoj gastronomiji govorimo o kulinarskoj baštini nekog područja. Gastronomija je element kulturne komunikacije jer prikazuje tradiciju i povijest nekog mjesta /regije.
Primjerice, kada govorimo o Slavoniji i Baranji, ne možemo, a da ne razmišljamo o bogatstvu hrvatske kontinentalne kuhinje. Što ga čini tako posebnim i jedinstvenim? Prirodno bogatstvo koje nam nudi njegova zemlja. Naši preci stvarali su recepte na temelju proizvoda koje su mogli uzgajati i proizvoditi u svom vrtu, svom susjedstvu ili svom mjestu.
Slavonija ima okus po tradiciji, o čemu svjedoče specijaliteti poput čobanca, ribljeg paprikaša, šunke, kulena i kulenove seke, salenjaka pripremljenih na tradicionalan način od svinjske masti, pite savijače punjene jabukama i orasima ili ukusnih poderanih gaća, jela smiješnog naziva koje će vas zasigurno oraspoložiti.
Uz te ukusne specijalitete savršeno će odgovarati neka od poznatih slavonskih vina kao što su iločki traminac, kutjevački rizling i graševina.
Ovi proizvodi su naš doprinos kao regije razvoju naše zemlje Hrvatske i stoga je naša odgovornost podržati i zaštititi njihovu proizvodnju.
Masna jela pripremljena od tijesta, krompira i mesa generacijama su davali energiju potrebnu za težak posao odraslih i za odrastanje mladih. Možemo reći da su ove namirnice dio naše DNK budući da su bile temelj naše prehrane tijekom našeg života.
Dimljena i sušena svinjska šunka, kobasice, kao i kulen također su čvrsti favoriti, posebno ako se poslužuju kao delikatesa s svježim sirom, paprikom, rajčicom i zelenim lukom ili ukiseljenim povrćem (tursija). Ti su obroci naše uvodno pismo u svijet. Ova hrana oduševila je tisuće turista koji i dalje drže našu kulturu u srcu zahvaljujući ovim proizvodima, a mi želimo da oni nastave postojati tako da naša kultura i dalje prelazi granice kroz osjetila.
Sad, možete naše buduće generacije u Slavoniji i Baranji koja odrastaju bez ove hrane? Hoće li turisti moći razumjeti našu kulturu i naš način postojanja bez testiranja bogatstva naše gastronomije? Na ova pitanja odgovor je svakako Ne.
Slavonci i Baranjci nemaju bolji način komunikacije nego putem naše gastronomije.
Što građani Slavonije i Baranje mogu učiniti da zaštite našu lokalnu proizvodnju? Budite svjesni da je zemlja kojom svakodnevno hodamo ono što nas hrani, a ne prlja i ne zagađuje. Vodite brigu o našoj rijeci da održava kvalitetu svoje vode smanjenjem potrošnje plastike i mikroplastike.
I na kraju, ali ne najmanje važno, iskoristimo svoju moć potrošača kako bismo istakli važnost lokalne proizvodnje i potrošnje, a to možemo učiniti, na primjer, kupujući hranu od lokalnih proizvođača, podržavajući ih i potičući ih da i dalje proizvode našu hranu na održiv način .